Dana 1. kolovoza 2019. stupile su na snagu odredbe čl. 66.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" br. 41/14, 110/15 i 14/19) koje uređuju sklapanje ugovora na daljinu putem telefona. Predmetna izmjena donosi veliku promjenu pri sklapanju ugovora iz područja elektroničkih komunikacija, kao što su primjerice pretplatnički ugovori za telefonske usluge.

Praksa je pokazala kako potrošači često prigovaraju na slučajeve sklapanja ugovora na daljinu u području elektroničkih komunikacija, jer često nisu niti svjesni činjenice da su putem telefona zapravo sklopili ugovor. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta je tijekom zadnjih godina zaprimilo brojne upita iz područja elektroničkih komunikacija, a također i udruge za zaštitu potrošača upozoravaju o problemu sklapanja ugovora na daljinu putem telefona iz područja elektroničkih komunikacija.

Do stupanja na snagu odredbi članka 66. a važećeg Zakona o zaštiti potrošača, trenutak samog sklapanja ugovora iz područja elektroničkih komunikacija putem telefona bio je trenutak kada je potrošač izjavio svoj pristanak na ponudu trgovca.

Od 1. kolovoza 2019. godine, za sve ugovore o uslugama koji se sklapaju putem telefona, pa i za ugovore o uslugama elektroničkih komunikacija, trgovac je dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju na način kojim će nedvojbeno biti moguće utvrditi trenutak zaprimanja ponude, a ugovor se smatra sklopljenim tek nakon što potrošač trgovcu dostavi potvrdu svoje suglasnosti o sklapanju ugovora. Navedenu potvrdu svoje suglasnosti potrošač može dostaviti poštom, e-poštom i na druge načine kojim se može dokazati da je ista dostavljena. U slučaju spora između potrošača i trgovca da li je ugovor sklopljen, odnosno kada je ugovor sklopljen, trgovac je dužan dokazati trenutak istog.

Ovom izmjenom Zakona o zaštiti potrošača, namjera je omogućiti potrošačima da nakon telefonskog pregovaranja o sadržaju ugovora, potrošač ponudu trgovca zaprimi i na trajnom mediju te da provjeri odgovara li ista onome što im je bilo ponuđeno putem telefona, primjerice odgovara li cijena u ponudi, cijeni o kojoj su se usuglasili putem telefona, zatim postoje li neka ograničena u ponudi, kao što je brzina interneta i sl. te da ugovor sklopi tek nakon što utvrdi da je riječ o sadržaju ugovora na koji pristaje. Sada će potrošači moći nedvojbeno utvrditi koje su njegove obveze i prava, odnosno na što pristaje.

Ovime se želi olakšati i poslovanje trgovaca koji nude usluge elektroničkih komunikacije, jer se očekuje smanjenje broja pritužbi koje se odnose na trenutak sklapanja ugovor ili što je bio sadržaj ugovora o čemu se pregovaralo telefonski.

 

(l:mingo.hr)